


HRVATSKO-IRANSKO DRUŠTVO IRANDUSTAN poziva vas na ciklus od tri predavanja o iranskoj arhitekturi. Treći u nizu će se održati 13. svibnja 2016. u prostorijama Društva Arhitekata u Zagrebu.
Dr. sc.ZLATKO KARAČ, mag. ing. arh., rođen je u Vukovaru 1961., diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. gdje je i doktorirao. Znanstveni je savjetnik i docent na Katedri za urbanizam AF u Zagrebu. Predavao je na Građevinskom i Šumarskom fakultetu, na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a trenutno predaje i na Filozofskom fakultetu te na nekoliko doktorskih studija. Prodekan je za znanost na AF i član Senata Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se urbanističkim i prostornim planiranjem, posebno konzervatorskom problematikom i zaštitom baštine te poviješću hrvatske arhitekture i urbanizma. Objavio je više od 430 znanstvenih, stručnih i popularizacijskih radova među kojima su knjige, poglavlja u zbornicima i monografijama, enciklopedijski tekstovi, članci i priopćenja na znanstvenim skupovima. Laureat je godišnje 'Državne nagrade za znanost' 2012. Bio je voditelj nakladništva AF, uredio je brojne udžbenike i knjige s područja arhitekture i glavni je urednik znanstvenog časopisa 'Prostor'. Projekti su mu nagrađivani i otkupljeni na javnim natječajima. Izlagao je na Zagrebačkom salonu, Izložbi godišnjih realizacija UHA-e i dr. Aktivan je u nekoliko stručnih udruga (arhitekata, arheologa, povjesničara umjetnosti i konzervatora); bio je član Stručnog savjeta UHA-e, član ekspertnih konzervatorskih i urbanističkih povjerenstava, uz ostalo Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Povjerenstva za ocjenu arhitektonskih projekata Grada Zagreba. Ovlašteni je arhitekt HKA.
Iranska arhitektura obuhvaća niz karakterističnih arhitektonskih stilova razvijenih na području Irana i regije pod njegovim kulturnim utjecajem tijekom približno 5000 godina. Danas su njezini reprezentativni primjeri rasprostranjeni od Mediterana do sjeverne Indije, odnosno od Kavkaza do obala istočne Afrike. Prostor Irana oduvijek je bio sjecište različitih kulturnih utjecaja, od Sredozemlja do Dalekog Istoka, kojima je tijekom svoje duge povijesti bilo izloženo i iransko graditeljstvo. Rana povijest iranske arhitekture oblikovala se pod utjecajem starih civilizacija (Mezopotamije, Grčke, Egipta i Indije), a uzlet je doživjela u ahemenidskom periodu kada nastaje i prvi originalni staroiranski stil. Novi uspon bilježi tijekom partskog i sasanidskog perioda kada su ustanovljeni novi arhitektonski standardi koji će snažno utjecati na bizantsko i islamsko graditeljstvo u srednjem vijeku. Islamska arhitektura koja se u Iranu razvija od 8. stoljeća nezamisliva je bez iranskoga antičkog graditeljskog naslijeđa oblikujući sintezu kojoj duguje neka od svojih najveličanstvenijih umjetničkih ostvarenja.
Ciklus predavanja o iranskoj arhitekturi zamišljen je kao tribina od tri tematska predavanja od kojih su dva posvećena upoznavanju s karakteristikama i tipologijom različitih graditeljskih stilova iz iranske arhitekture islamskog perioda, dok je posljednje posvećeno povijesnome razvoju i ulozi trga u iranskom urbanizmu.